Kada sam odluio urediti djeju sobu, najvie sam vremena proveo razmiljajui o prostoru za spavanje. U poetku sam gledao prvenstveno oblik i dimenzije kreveta, ali sam ubrzo shvatio da je potrebno uzeti u obzir mnogo vie detalja. Zato sam prije donoenja odluke usporedio razliita rjeenja i pregledao ponudu djejih leajeva na https://www.svijetnamjestaja.hr/trgovina/madraci_podnice/otroska_lezisca/ . Nakon toga sam izmjerio prostoriju i oznaio mjesto na kojem bi krevet mogao stajati. Tako sam lake procijenio koliko prostora ostaje za kretanje, igru i ostali namjetaj. Posebno mi je bilo vano da raspored ne djeluje prenatrpano, jer djeja soba tijekom dana ima potpuno drugaiju namjenu nego naveer. Kada sam suzio izbor, poeo sam obraati panju na konstrukciju i praktine detalje. Zanimalo me koliko je jednostavno odravati povrine, koliko je lako pristupiti prostoru za spavanje i moe li se raspored sobe prilagoditi ako se potrebe promijene. Podnica mi je takoer bila vana stavka jer nisam elio zanemariti dio koji se ne vidi odmah, ali ima svoju funkciju. Usporeivao sam razliite mogunosti i pokuao povezati dimenzije kreveta s veliinom madraca koji bi odgovarao konkretnom prostoru. Tek nakon toga sam razmiljao o boji i dizajnu. Vie mi se svidjela jednostavnija varijanta koja se moe uklopiti uz postojei stol, ormar i police, bez potrebe da se ostatak sobe potpuno mijenja. Tijekom planiranja nekoliko puta sam premjestio namjetaj kako bih provjerio koji raspored ostavlja najvie slobodnog prostora. To mi je bilo korisnije od samog gledanja fotografija jer sam mogao zamisliti stvarno svakodnevno koritenje sobe. Na kraju sam shvatio da se kod djejeg namjetaja ne treba fokusirati samo na jedan detalj. Dimenzije, sigurnost, praktinost, odravanje i mogunost prilagodbe zajedno stvaraju funkcionalan prostor. Upravo mi je takav pristup olakao izbor i pomogao da djeja soba ostane ugodna i organizirana bez nepotrebnog zauzimanja prostora.